Dulce María Loynaz nació en 1902 en La Habana, donde murió en 1997.
LA BALADA DEL AMOR TARDÍO
Amor que llegas tarde,
tráeme al menos la paz:
Amor de atardecer, ¿por
qué extraviado
camino llegas a mi
soledad?
Amor que me has buscado sin buscarte,
no sé qué vale más:
la palabra que vas a decirme
o la que yo no digo ya...
Amor... ¿No sientes frío? Soy la luna:
Tengo la muerte blanca y la verdad
lejana... -No me des tus rosas frescas;
soy grave para rosas. Dame el mar...
Amor que llegas tarde, no me viste
ayer cuando cantaba en el trigal...
Amor de mi silencio y mi cansancio,
hoy no me hagas llorar.
BALADA O KASNOJ
LJUBAVI
Ljubavi koja kasno
stižeš,
barem mi donesi mir:
ljubavi u sumrak,
kojom izgubljenom stazom
dolaziš u moju
samoću?
Ljubavi koja si me
tražila a da ja tebe nisam,
ne znam što je
vrijednije:
riječ koju ćeš mi
uputiti
ili ona koju ću sad
izreći…
Ljubavi… Ne osjećaš
li hladnoću? Mjesec sam:
imam bijelu smrt i
daleku
istinu… - Nemoj mi
dati svoje svježe ruže;
ne volim ih baš. Daj
mi more…
Ljubavi koja kasno
stižeš, jučer kad sam
pjevala na polju
pšenice nisi me vidjela…
Ljubavi moje
tišine i moga umora,
danas me nemoj rasplakati.
Comentarios
Publicar un comentario